Intervju

INTERVJU SA PROF. DR JASMINA SELIMOVIĆ, DEKANESA EKONOMSKOG FAKULTETA U SARAJEVU

Razgovarala: Ajsela MEKIĆ

SARAJEVO; 2. JANUARA (ONASA) – Prof. dr Jasmina Selimović, dekanesa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu u intervuju za Agenciju ONASA govori, između ostalog, o prioritetima u daljnjem radu, Ekonomskom forum BiH, povoljnijim uslovi za investitore, odlasku mladih iz BiH, prilagođenosti obrazovnog sistema u BiH potrebama tržišta rada, stalnom usavršavanju nastavnog osobljate, kako akademska zajednica može biti medijator o stvaranju povoljnijeg ekonomskog okruženja i povezivanja investitora i vlasti.

ONASA: Koji su prioriteti u vašem daljnjem radu, šta su okosnice vašeg programa za razvoj Ekonomskog fakulteta (EFSA) u naredne četiri godine?

SELIMOVIĆ: Počeću od ovoga što je Ekonomski fakultet u Sarajevu danas. Mislim da današnju poziciju dugujemo kontinuiranom trudu i vrlo vrijednom radu cijelog kolektiva Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (EFSA). Bez velike posvećenosti ne bismo bili u mogućnosti ulagati u kvalitetu nastavnog procesa i projektnih aktivnosti koje obavljamo svakodnevno. Istovremeno, trudimo se da radimo na stalnom usavršavanju nastavnog osoblja i osoblja u administraciji. Svi uposlenici EFSA su u kontinuiranoj službi što boljeg obrazovanja i usavršavanja naših studenata na svim nivoima i ciklusima studija, što je velika i obaveza i odgovornost u našem poslu. U danima kada razgovaramo, na Univerzitetu u Sarajevu, pa i na Ekonomskom fakultetu se dešavaju korjenite strukturalne i organizacijske promjene, uzrokovane integracijom Univerziteta u Sarajevu i najavljenim prelaskom svih fakulteta i Univerziteta u budžet Kantona Sarajevo. U 66 godina postojanja EFSA, ovo je sasvim sigurno, najveća promjena koja se dešava. Ja se iskreno nadam da su donosioci odluka naučili lekcije iz pogrešnih modela integracija ostalih javnih univerziteta u Bosni i Hercegovini i da će se Univerzitet u Sarajevu, kao najstariji i najveći, uspjeti oduprijeti potencijalnim greškama. U periodu koji se nalazi pred EFSA smatram da je najvažnije održati kontinuitet i stabilnost poslovanja s obzirom na promjene koje nam se dešavaju. Pored toga, mi već planiramo dalje korake u procesu međunarodne saradnje Fakulteta. Ovi procesi se ogledaju u razmjeni nastavnika i studenata, ali i u kreiranju zajedničkih studijskih programa sa našim partnerima iz cijelog svijeta. Međunarodna saradnja će nam osigurati preuzimanje najboljih iskustava i svjetskih praksi, te njihovu primjenu na tržištu visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Međutim, da bismo pokušali te najbolje prakse u visokom obrazovanju primijeniti na tržište BiH i učiniti sutra naše studente što konkurentijim i spremnijim na tržištu rada, moramo prikupljati i te moderne prakse. Jedini način da to uradimo jeste da otvorimo instituciju prema vani, intenziviramo međunarodnu saradnju i komunikaciju s međunarodnim partnerima. Samo na taj način možemo ono što je dobro u svijetu donijeti ovdje. U nekim stvarima nema potrebe izmišljati toplu vodu. Imamo dobre partnere izvana i treba samo njihova iskustva donijeti ovdje. Smatram da naši studenti mogu imati najbolje obrazovanje, svjetske kvalitete, u lokalnim uslovima. Međunarodne akreditacije i priznanja koje Fakultet ima su garant toga.

ONASA: Ekonomski fakultet u Sarajevu uspješno organizuje Ekonomski forum BiH. Šta je cilj Ekonomskog foruma koji organizujete s obzirom na učesnike koje okupljate?

SELIMOVIĆ:Još 2017. godine, EFSA je počeo sa oganiziranjem dijaloga između predstavnika vlada, poslovne i akademske zajednice. Ta potreba se dugo osjećala i mi smo se ohrabrili da pokušamo uspostaviti komunikaciju. Od tada, početkom godine, organiziramo Ekonomski forum Bosne i Hercegovine koji okuplja predstavnike vlasti, poslovne i akademske zajednice radi uspostavljanja dijaloga i unapređenja ekonomskog i poslovnog ambijenta u BiH i regionu. Mišljenja sam da je razgovora između ovih strana zaista nedostajalo. A upravo bi akademska zajednica trebala imati vitalnu ulogu u procesu kreiranja ekonomskih politika jedne države. Želim reći da smo u protekle dvije godine imali zaista dobar odziv predstavnika svih navedenih strana na najvišim nivoima, a što je najvažnije povratne informacije su nas ohrabrivale da nastavimo sa ovim aktivnostima. Svake godine, pokušavamo da oganiziramo iznošenje perspektive predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti, ali ne samo na deklarativnoj razini, već sa konkretnim i suštinskim prijedlozima i rješenjima, perspektive privrednika iz cijele Bosne i Hercegovine i akademske zajednice. Smatram da akademska zajednica u ovim aktivnostima mora biti glasnija, te jasnije i hrabrije zauzimati stavove i iznositi mišljenja. Ako ne radimo na takav način, ne možemo se žaliti da nas niko ne pita ili ne sluša šta govorimo.

ONASA: Koliko su prema Vašem mišljenju bitni ovakvi forumi i šta je potrebno uraditi kako bi se stvorili povoljniji uslovi za investitore?

SELIMOVIĆ: Ovakvi događaji su vrlo važni, jer unose nove ideje i osvjetljavaju probleme na drugačiji način. Pored učesnika iz BiH, prošle godine smo imali predstavnike vlasti i regije, koji su dali svoj veliki doprinos. Iz takvih iskustava mi u Bosni i Hercegovini možemo dosta naučiti i ne praviti iste greške. Kada je riječ o poslovnom ambijentu, tada bi se tu zaista moglo dosta govoriti. Međutim, mislim da je sasvim jasno da je krajnje vrijeme da se donosioci odluka na svim nivoima ozbiljno uhvate ukoštac sa problemima koji tište poslovnu zajednicu i počnu ih rješavati bez odlaganja i dodatnih objašnjavanja kako nešto ne može. Uz dobru volju i predan rad, nema nerješivih situacija. Smatram da se uslovima za počinjanje poslova i njihovo obavljanje u različitim sferama moraju pojednostaviti i olakšati, naravno sve uz poštivanje zakona i podzakonskih akata. Ono što mi sada imamo je najsporije otvaranje firme u regiji, najsporiji smo u pribavljanju svih potrebnih saglasnosti ako želite pokrenuti biznis, imamo “šumu“ administrativnih propisa i prepreka gdje se jako teško možete snaći itd. Sve ovo je vrlo destimulativno za potencijalne investitore. Nažalost, i ostali ekonomski parametri nisu obećavajući. Rast BDP-a od manje od tri odsto je daleko od onoga što ovoj zemlji treba. Nama bi trebalo puno više da naša privreda i građanstvo to osjete kao neko poboljšanje. O rastu prosječnih primanja i povećanju zaposlenosti se ne može govoriti. Javni dug zemlje u 2017. godini, također, je evidentiran kao nešto snižen. Međutim, to je samo posljedica zastoja odnosa BiH s Međunarodnim monetarnim fondom (IMF) i činjenice da nijedna tranša kredita nije povučena. O nekom stvarnom oporavku zemlje ne možemo govoriti u ovom trenutku.Ako želimo naprijed, to se mora promijenti. Bez odlaganja.

ONASA: Od 1. januara najavljena je integracija Univerziteta, kao i prelazak organizacionih jedinica na trezorsko poslovanje, na budžet Kantona Sarajevo. Šta će ovaj potez konkretno značiti za Fakultet, šta za Univerzitet, a šta za Kanton?

SELIMOVIĆ: Kako sam i rekla ovo je najveća promjena kroz koju Fakultet prolazi u svojoj historiji. Ukoliko se uspiju izbjeći zamke i greške integracije koje smo imali prilike vidjeti i o njima čitati, ovo u perspektivi može biti dobar proces. Funcionalna integracija koja bi podrazumijevala objedinjavanje pojedinih funkcija koje su zajedničke svim fakultetima na UNSA može rezultirati racionalizacijom troškova i unaprjeđenjem cijelog sistema. S druge strane, prevelika centralizacija nije dobra nikada, jer će sve procese usporiti, demotivirati ljude i na kraju proces napretka okrenuti u suprotnom smjeru. To, iskreno želim vjerovati, nije nikome cilj.

ONASA: Posljednjih godina Ekonomski fakultet u Sarajevu uveo je neke nove smjerove, koji su to smjerovi i šta je postignuto njihovim uvođenjem?

SELIMOVIĆ: Od ove godine krenuli smo sa MBA studijem koji radimo u saradnji s Ekonomskim fakultetom u Ljubljani. Studij rezultira duplom diplomom, diplomom Ekonomksog fakulteta u Sarajevu i diplomom Ekonomskog fakulteta u Ljubljani. Imamo dva smjera: jedno je Bankarstvo i finansijski menadžment, a drugo Računovodstvo i revizija. Ovaj studij je namijenjen ljudima sa iskustvom, a studij je koncipiran da se pored akademskih znanja dobivaju i praktična iskustva od vrhunskih stručnjaka iz prakse. Osjećajući potrebu za mutidisciplinarnim studijima, a posebno iz oblasti biznisa i IT-a, prošle godine pokrenuli smo studij za oblasti IT-a u saradnji sa kompanijom Microsoft. Zbog interesovanja koji je prošle godine bilo veliko i ove godine imamo drugu generaciju studenata koji će osim akademskog zvanja magistra menadžmenta iz oblasti IT-a dobiti i specijalizirane profesionalne certifikate kompanije Microsoft. Ljudi iz te kompanije su gostujući predavači na našem fakultetu, a i ovaj studij je ponovo kombinacija akademskih i praktičnih znanja. Odlučili smo sklopiti sporazum s Fakultetom za menadžment u turizmu i hotelijerstva iz Opatije, koji pripada Univerzitetu u Rijeci i očekujemo da s tim studijem krenemo već naredne godine. Tu je riječ o studiju iz oblasti turizma. Svjesni smo da tog kadra nedostaje u Bosni i Hercegovini, pa će ovo biti naš doprinos rješavanju takve situacije.

ONASA: Svjesni smo da odlazak mladih iz BiH predstavlja jedan od trenutno najvećih problema. Kolika je uopće odgovornost akademske zajednice o tom pitanju, te kako akademska zajednica može pomoći u rješavanju ovog problema?

SELIMOVIĆ: Migracije mladih ljudi nisu samo problem Bosne i Hercegovine, već i cijele Evropske unije (EU) . Međutim, Bosna i Hercegovina je ovim procesima jako pogođena. Nažalost to je trend o kojem se mnogo priča u posljednje vrijeme, ali, bojim se da konkretne aktivnosti koje će to spriječiti ne vidim. Mi smo dosta siromašna zemlja koja sebi takav luksuz ne bi smjela dopustiti. Svaka odgovorna vlada trebala bi da, u narednom periodu, poduzme sve mjere da takav trend zaustavi ili uspori na izvjestan način. Trend odlaska ljudi iz zemlje je, dugoročno, jedna od najopasnijih stvari koja nam se dešava i mislim da se tim donosioci odluka, predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti moraju hitno zabaviti. Odgovornost akademske zajednice je velika. Ovdje se niko ne može amnestirati od odgovornosti. Mi u akademskoj zajednici moramo dati svoj maksimum da mladim ljudima osiguramo znanja koja mogu primijenti u svojoj zemlji. Ovdje se ima šta raditi. Ali, ne smijemo imati zastrajele nastavne planove, staru literaturu, neinventivan pristup nastavnom i naučnom procesu.

ONASA: Koliko je obrazovni sistem u BiH prilagođen potrebama tržišta rada?

SELIMOVIĆ: Trudimo se da nudimo sve ono što studenti mogu dobiti na bilo kojem fakultetu kada odu vani. Fakultet nije samo mjesto na koje student dođe, odsluša nastavu i ode kući, to je koncept koji je već prevaziđen. Studenti ovdje trebaju da provode više vremena nego što je to bilo prije. Oni ovdje imaju kutak za odmor, ali i da se angažiraju, da li u Centru za međunarodnu saradnju, Odjelu za odnose s javnošću, Centru za razvoj karijere studenata ili bilo kojoj drugoj organizacionoj jedinici Fakulteta koja odgovara njihovom interesovanju. Takvu mogućnost pružimo svim studentima. Pokušavamo da izađemo iz onoga o čemu se vrlo često govori, a to je da su fakulteti samo mjesto gdje se uči teorija, mi sada pokušavamo pokazati da se ovdje može naučiti dosta praktičnih stvari. U tom konteksu, posebno njegujemo odnose sa našim partnerima iz poslovnog svijeta jer su nam oni korektivni faktor za ono što mi radimo, odnosno daju nam stvarne ulazne parametre šta to mladim ljudima treba da bi oni bili spremni za tržište rada. Mi kao obavezan dio nastavnog plana imamo i praksu koja se obavlja u kompanijama i projekat koji je prikaz stvarnog poslovnog porblema koji studenti rješavaju pod mentorstvom nastavnika. Pored toga, organiziramo dosta susreta naših studenata sa poslodavcima, različita takmičenja i događaje druge vrste koji mogu pomoći uspostavljanju veze sa poslodavcima.

ONASA: Često čujemo da ima mnogo visokoobrazovanog kadra na birou za zapošljavanje, te da zbog toga traba upisivati manji broj studenata. Šta vi mislite o tome, kakva je situacija sa zapošljavanjem studenata Ekonomskog fakulteta?

SELIMOVIĆ: Smatram da je to teza kojoj apsolutno nema mjesta. Rješenje visoke nezaposlenosti ne leži u smanjivanju broja ljudi koje obrazujete. Rješenje leži u otvaranju radnih mjesta. To je valjda svima jasno. BiH je prema statistikama na začeljima svjetskih ljestvima kada je riječ o broju obrazovanih. Evidentne su promjene u broju nezaposlenih i to u smjeru smanjenja broja evidentiranih na službama za nezaposlene. Ja bih voljela da mogu reći kako je to malo smanjenje nezaposlenosti posljedica novih radnih mjesta. Međutim, plašim se kako je to ustvari posljedica odlaska ljudi iz ove zemlje i smanjenje ukupnog kvantuma radne snage. Zvaničnih podataka iza kojih će stati neka institucija još nema. Vlasti u BiH moraju se potruditi da zaustave ovaj negativni trend. Ne smijemo sebi dozvoliti da uložimo velike količine novca u educiranje mladih koje ćemo onda sjajno spremiti za neko strano tržište. Kada je riječ o stepenu zaposlenosti studenata Ekonomskog fakulteta nakon studija, prema našim statistikama, naši studenti koji ne nastavljju studirati na master studiju u roku od šest mjeseci po diplomiranju nalaze posao u struci. U zemlji gdje je stopa nezaposlenosti mladih vrlo visoka, to je dobar pokazatelj. Međutim, mi s ovim ne smijemo biti zadovoljni. Trebamo nastaviti i dalje raditi i spremati ljude za tržište BiH.

ONASA: Ekonomski fakultet u Sarajevu posjeduje prestižne evropske i američke akreditacije. Šta su te akreditacije donijele konkretno vašem Fakultetu, te kako tržište i okruženje u BiH prihvaćaju i valoriziraju vaše akreditacije?

SELIMOVIĆ: Činjenica je da imamo međunarodne akreditacije koje su potvrda naše izvrsnosti i kvaliteta. Ekonomski fakultet u Sarajevu ima programsku akreditaciju najveće evropske akreditacijske kuće EFMD i institucionalnu akreditaciju najveće američke akreditacijske agencije AACSB. Obje su za poslovne škole i ekonomske fakultete. To je svojevrsna garancija kvalitete naših procesa, programa i nastavnika. Ove akreditacije su sasvim sigurno unaprijedile procese na EFSA. Mi smo se na ovaj način približili svjetskim tokovima i onome što je moderno u visokom obrazovanju. I jako se trudimo te trendove i pratiti. U konačnici, to rezultira visokom kvalitetom nastavno – naučnog procesa, za koji vjerujem da je prepoznala poslovna zajednica u BiH.

ONASA: Na koji način ekonomski stručnjaci mogu doprinijeti svojim znanjem razvoju ekonomije jedne države, te kako akademska zajednica može biti medijator kada je riječ o stvaranju povoljnijeg ekonomskog okruženja i povezivanja investitora i vlasti?

SELIMOVIĆ: Pripadnici akademske zajednice moraju se potruditi na sve legalne primjerene načine da budu glasniji i jasniji u iznošenju ideja donosiocima odluka s ciljem poboljšavanja poslovnog ambijenta. Drugi dio naše odgovornosti je obrazovanje mladih ljudi. Onog trena kada stanemo ispred auditorija mladih ljudi, mi tu postajemo modeli njihovog sutrašnjeg ponašanja. Osim samog poučavanja, mi njih moramo naučiti kritičkom promišljanju. To su ljudi koji sutra moraju znati razmišljati i donositi odluke. Ako pogledamo ulogu donosilaca odluka, bilo bi dobro da se i oni raspitaju malo više o svojim odlukama. Otvorena komunikacija između vlasti, poslovne zajednice i akademskog svijeta morala bi biti malo funkcionalnija. Međutim, priča ne završava i ne počinje s Ekonomskim fakultetom. Ovo je jedan od osam fakulteta, a jedna od četrdesetak visokoobrazovanih institucija u BiH koja se bavi ekonomijom i biznisom, a zemlja samo sa 3,5 miliona stanovnika. Ovi brojevi dosta goore u prilog tezi da se i stanje u visokom obrazovanju mora uređivati što brže i što prije.

ONASA: Šta mislite o ulozi i značaju nezavisnog novinarstva u BiH i koliko je ono bitno za razvoj demokratskog društva?

SELIMOVIĆ: Nezavisno novinarstvo od krucijalnog je značaja za društva poput bosanskohercegovačkog. Ne kaže se bez razloga da su mediji ogledalo društva. Možda zbog odraza mnogi mogu da se zabrinu, ali pripadam zajednici ljudi koji vjeruju da se uporan, stručan i pošten rad, te podjela korisnih iskustava uvijek isplati. Ekonomski fakultet u Sarajevu uvijek je bio u spektru institucija koje su plijenile pažnju medija. Bili smo i učinićemo sve da ostanemo rijetko dobra vijest. A i kada nas kritikuju, iz toga izvlačimo pouke. Ko radi, taj i griješi. Mi radimo puno, a griješimo malo. (kraj)