INTERVJU SA DIREKTOROM KJKP “VODOVOD I KANALIZACIJA” NEZIROM HADŽIĆEM
Ines Sandžaktarević
SARAJEVO, 24. JULA (ONASA) – Direktor KJKP “Vodovod i kanalizacija” (VIK) Nezir Hadžić u intervjuu za Agenciju ONASA, između ostalog, govori o dugogodišnjem problemu redukcije vode u Kantonu Sarajevo (KS), projektu EBRD, te reorganizaciji preduzeća i dugu prema Elektroprivredi, kao i o stanju vode na izvoru Bosne koja više nije za piće jer su opet pronađene koliforne bakterije…
ONASA: Dugogodišnji problem Kantona Sarajevo je redukcija vode koja je u posljednjem periodu sve više prisutna među potrošačima. Do kada će se redukcije provoditi?
HADŽIĆ: Na ovo pitanje je veoma teško odgovoriti s obzirom da su problemi u VIK-u prepoznati i od dinamike rješavanja samih problema zavisi i period redukcija, odnosno njihovo totalno ukidanje. Međutim, mogu reći da su problem stara dotrajala vodovodna mreža, nelegalni potrošači i krađa vode, kao i neplanska izgradnja objekata koju ne prati adekvatna infrastruktura vodovoda i kanalizacije. U proteklim godinama, tačnije posljednjih 15 godina, izostala su značajna ulaganja u vodovodni sistem. Opšta nebriga nas je dovela u ovakvu situaciju kakvu danas imamo. Ipak, na kraju ja sam optimista s obzirom da se počelo sa rekonstrukcijom vodovodne mreže na području svih općina u KS. Očekujem već znatna poboljšanja u pogledu smanjenja isticanja vode uslijed dotrajalosti cjevovoda, a samim tim i smanjenje perioda redukcija.
ONASA: Do koje faze se došlo u realizaciji projekta “Sarajevo bez redukcija vode”?
HADŽIĆ:Projekat Sarajevo bez redukcija podrazumjeva rješavanje problema vodosnabdijevanja KS vodom. Projekat je podjeljen u nekoliko faza koje se rade istovremeno kako bi poboljšali samu uslugu isporuke vode našim potrošačima. Potrebno je do kraja rekonstruisati staru i dotrajalu vodovodnu mrežu, kao i rigorozno kažnjavali potrošače koji nelegalno koriste infrastrukturu vodovoda.
ONASA::Dolaskom na mjesto generalnog direktora izjavili ste da ste zatekli izuzetno teško stanje. Kompletan cjevovodni sistem, hidromašinska, elektro – energetska oprema i mehanizacija vozila su bili stari. Da li su se u međuvremenu desile promjene i da li je tačno da u Sarajevu još uvijek postoje azbestne, kancerogene cijevi, pa čak i drvene iz turskog vremena?
HADŽIĆ: Tačno je da je situacija u Preduzeću bila veoma loša kada sam preuzeo dužnost. I danas je, ali se vide pomaci kako kod naših potrošača, tako i u kontaktu sa lokalnim vlastima, Vladom KS i resornim ministarstvom. Što se tiče azbestnih cijevi još ih uvijek imamo u sistemu i od 1200 kilometara vodovodne mreže, a samih AC cijevi je odprilike 100 kilometara. Zamjena je počela pa smo tako kroz ovogodišnje projekte rekonstrukcije uvrstili na području općine Vogošća, dužine od 700 metara u naseljima Rosulje i Krivoglavci. Veoma je bitno naglasiti da je ovaj materijal od kojeg su cijevi najpravljene kancerogen samo ako dođe u kontakt sa disajnim putevima, odnosno, veliki rizik imaju radnici na održavanju ovog cjevovoda, dok čestice azbesta ako i dođu u probavni trakt nemaju nikakve posljedice. Ne opravdavam se naravno ovom činjenicom i učiniću sve da se sve ove cijevi zamjene što prije.
ONASA: Da li je završen projekat u koordinaciji s Vladom Kantona Sarajevo oko rekonstrukcije cjevovoda u sarajevskim općinama Stari Grad i Centar?
HADŽIĆ: Svjedoci ste da su ovih dana, tačnije 18. jula 2016. godine, počeli radovi na navedenom projektu. Rok izvođenja radova je 90 dana. Radi se o distributivnom cjevovodu koji napaja najužu jezgru Sarajeva u kojoj imamo najizraženije redukcije vode u noćnom terminu. Dužina ovog cjevovoda je 2000 metara i to potez od Skenderije do Vijećnice.
ONASA: Projekat EBRD-a je trebao ojačati preduzeće sa hidromašinskom opremom čija je prosječna starost oko 60 godina. Da li je ta “rekonstrukcija” završena?
HADŽIĆ: EBRD kredit još uvijek nije operativan, postoje procedure i pravila EBRD koja se moraju ispoštovati da bi sredstva bila operativna i da bi se mogla utrošiti na rekonstrukciju kompletnog vodovodnog sistema. Mi smo iz vlastitih sredstava, što je do sad bilo nezamislivo, odnosno iz sredstava plaćanja naših usluga odvojili 400.000 KM za nabavku novih pumpnih agregata za PS Alipašin most i u tom segmentu vodovodnog sistema vršimo izmjene i rekonstrukcije.
Napominje da je u preduzeću sve dotrajalo – vodovodna mreža, agregati za pumpe, elektroenergetska oprema, mehanizacija i naravno radna snaga čija je prosječna starost 48 godina. Sve ovo u cijelosti se mora obnavljati uporedo. A svi znaju da je su za obnavljannje svega gore pobrojanog potrebna značajnija finansijska sredstva. Moram biti optimista da čemo ići brže i kada se ovaj projekat završi i rezultati će biti brzo vidljivi.
ONASA: Veliki problem za preduzeće predstavlja i veliki dug prema Elektrodistribuciji.
HADŽIĆ: Mjesečna faktura za utrošenu električnu energiju iznosi 850.000 KM. Pored ove fakture, uslijed neredovnog plaćanja, došlo je do stvaranja ukupnog duga koji se sad vraća u jednakim mjesečnim ratama, jer je EP napravila sa nama Sporazum o reprogramu, tako da pored svih problema i to nekako uspjevamo redovno sanirati.
Prema EP ukupna mjesečna faktura iznosi oko jedan milion KM, koje KJKP VIK Sarajevo plaća svakog mjeseca.
ONASA: Izjavili ste da želite biti produktivniji i organizovaniji te brže odgovarati na zahtjeve koji se nađu pred vama. Na koji način planirate izvršiti tu reorganizaciju preduzeća?
HADŽIĆ: Sistematizacija radnih mjesta i reorganizacija je u toku. Nadam se da će sve biti završeno do kraja avgusta 2016. godine. Ovo podrazumjeva da se svi ljudski resursi iskoriste na adekvatan način, odnosno da njihova produktivnost u radu bude 100 procentna. Također, u službama gdje imamo uposlenike koji nisu dovoljno iskorišteni, biće prebačeni u operativni dio preduzeća gdje mogu dati puno više nego što je to sad. Već imamo takvih primjera gdje se uposlenici sami javljaju i traže da budu adekvatno iskorišteni i žele pomoći u rješavanju problema vodosnabdijevanja KS.
ONASA: Da li je još uvijek na snazi davno izrečena činjenica da Sarajevo pije najbolju vodu u regionu s obzirom na to da rijeka Bosna na svom izvoru nije za piće?
HADŽIĆ: Ovo je pitanje koje je uvijek bilo aktuelno. Sa odgovornošću tvrdim da Sarajevo ima najkvalitetniju pitku vodu u regionu. Na samim izvorištima ta se voda ne mora hlorisati jer je veoma kvalitetna. Zbog dužine cjevovoda i starosti sistema zbog preventivnih razloga hlorišemo vodu i to u minimalnim količinama. Sarajeva se 90 posto napaja iz upojnih bunara sa izvorišta Sarajevsko polje – Bačevo. Na samom izvorištu Bosne (Vrelo Bosne) voda nije za piće uslijed prisustva kolifornih bakterija.
Za pojavu ovih bakterija može biti više razloga, ali najčešće zbog neispravanog kanalizaciononog sistema ili životinja koje borave u slivnom području. Prvi uzrok je isključen jer je kanalizacioni sistem rekonstruisan 2008. godine na potezu Babin do (Bjelašnica) – Hadžići i u prethodnom periodu je ponovno ispitan i sve je u redu i nema vidnih isticanja.
Pojava da je voda na samom izvorištu zdravstveno neispravna je normalna za izvorišta ovakvog tipa, ali poslije obrade i tretmana može se koristiti za piće, odnosno, distribuisati prema našim potrošačima. (kraj