Intervju

Posjeta ministrice finansija i dopremijerke FBiH Jelke Milićević 02.09.2015.

 

INTERVJU: JELKA MILIĆEVIĆ, MINISTRICA FINANSIJA I DOPREMIJERKA FBIH

 

Razgovarao: Denis RAKANOVIĆ

SARAJEVO, 20. SEPTEMBRA (ONASA) – Ministrica finansija i dopremijerka FBiH Jelka Milićević u intervjuu za Agenciju ONASA, između ostalog govori o deficitu Federalnog proračuna, uzrocima poražavajuće ekonomske situacije, takozvanim “skrivenim dugovima” koji dolaze na naplatu, obavezama prema Mirovinskom fondu i neisplaćenim računima na ime sudskih presuda, ispunjavanju uvjeta koje traže MMF, Svjetska banka….

ONASA: Kako ocjenjujete finansijsku situaciju u FBiH i na koji se način može nadomjestiti ogroman deficit federalnog budžeta?

MILIĆEVIĆ: U Federalnom ministarstvu financija smo odgovorno prišli pitanju deficita Federalnog proračuna i pokušali smo objektivno sagledati situaciju. U Proračunu FBiH za 2015. godinu koji otprilike iznosi 2,3 milijarde KM ne nalazi se iznos od 200 milijuna KM na ime duga, odnosno obveza iz 2014. godine koje su naslijedili ova Vlada i Ministarstvo. Mislim da smo o tome u više navrata i govorili i izvještavali, ali taj dug moramo izmiriti. Zatekli smo i preko 70 milijuna duga na ime pravomoćnih sudskih presuda koji za ovu godinu iznosi preko 50 milijuna KM, što se također mora rješavati. Kao izvor financiranja u Federalnom proračunu za ovu godinu bila je predviđena i tranša Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) za čije se povlačenje nisu stvorili preduvjeti od strane prethodne Vlade. Prethodna Vlada je u paketu predizbornih obećanja, kao što su povećanje mirovina, invalidnina, uvezivanje staža, restrukturiranje državnih poduzeća, odnosno poduzeća u kojima Vlada ima udjele, stvorila obveze za koje su unaprijed znali da ih nemaju mogućnosti realizirati. Prvo što smo uradili jeste da smo uveli moratorij na zapošljavanje, materijalne troškove smo sveli na najmanju moguću mjeru, sveli smo na minimum iznose za nabavke automobila, opredijelili smo se za odgovorno ponašanje i za odgovorno trošenje javnih sredstava. Dakle, odlučili smo se za restriktivnu financijsku politiku, ali kako bismo je uspješno proveli moramo imati koordinaciju sa županijama, a preko njih i s općinama jer je neophodno da imamo prohodnost s nižim razinama vlasti kako bi se sagledalo stvarno stanje na terenu i učinili pomaci. Također, pokrenuli smo aktivnosti na povećanju porezne discipline i odgovornosti inspekcijskih organa, tako da smo za pola godine, u odnosu na prethodnu godinu, imali povećanje negdje oko 150 milijuna KM prihoda od neizravnih poreza, a prihod od izravnih poreza je negdje oko 57 milijuna KM. Procjenjuje se da ćemo imati smanjenje izdataka za osobne dohotke proračunskih korisnika negdje oko 15 milijuna KM. Već imamo uštedu oko 4 milijuna KM na materijalnim troškovima. Problemi s kojima se mi susrećemo i s kojima ćemo se susretati se reflektiraju kroz Rebalans proračuna i već smo sada uveli novu kategoriju – suradnju s komercijalnim bankama. Sretni smo da su banke stabilne u ovom trenutku i da nam mogu biti partneri, vodimo intenzivne pregovore i one će nam biti nadomjestak za nedostatak tranše MMF-a, a istovremeno imamo i ponude odnosno razgovore s međunarodnim financijskim institucijama koje će na određeni način ublažiti izostanak aranžmana s MMF-om.

ONASA: Da li smatrate da je u postojećim sociopolitičkim odnosima teško biti ministar finansija, pogotovo ako se u toj ulozi nađe pripadnica nježnijeg spola?

MILIĆEVIĆ: Možda mi žene nekako po prirodi naučimo i znamo upravljati s proračunima, prvo obiteljskim pa onda i nekim većim, kompleksnijim. Ministar za financije bi trebao biti tehnička podrška svim ostalim politikama. Ono što pokušavam reći svojim kolegama u Vladi je da je odgovornost za proračun odgovornost svih ministarstava i svih ministara, pa se tako i dogovaramo i razgovaramo o proračunu, odnosno o financijama. Ne možemo stvarati obveze i provoditi politike uvođenja u prava po raznim osnovama, ako za to nemamo izvora financiranja. Ne možemo očekivati da nam povećanje prihoda bude raspoređeno samo na socijalna davanja, odnosno na transfere koji ne nude nova zaposlenja, ne stvaraju poslovni ambijent za nova radna mjesta. Za ratne, neratne invalidnine, povoljnije mirovine izdvaja se oko 95 posto proračuna, što nije dobro za generacije koje dolaze niti im šaljemo dobru poruku. Iz tih razloga u ovo vrlo teško vrijeme zagovaramo projekt i program prvo zapošljavanje i prvo samozapošljavanje. Ovo znači da ćemo faktički ponuditi projekt gdje godinu dana Vlada „kupuje“ radno mjesto kod poslodavca. Nećemo preferirati proračunske korisnike ni javna poduzeća, upravo ćemo preferirati mala i srednja privatna poduzeća, gdje ćemo se dogovoriti, odnosno uvjetovati da ćemo educirati tog pripravnika godinu dana, a godinu dana poslodavac. Za dvije godine očekujemo da će taj mladi čovjek koji ima iskustva teorije, steći i praksu, te pokrenuti svoj biznis ili biti zaposlenik kod tog poslodavca.

ONASA: Šta su po Vašem ubjeđenju glavni uzročnici poražavajuće ekonomske situacije kako u FBiH tako i u cijeloj državi i da li Vi vidite ko bi i kako mogao propisati lijek i terapiju za ozdravljenje pacijenta?

MILIĆEVIĆ: Kada smo bolesni obično postoji puno dijagnoza i ustvari nikad nije jedna dijagnoza, već se traži više mišljenja. Rekla bih da se proteklih 20 godina provodila parcijalna politika. Mislim da mi imamo priliku razviti, odnosno definirati ekonomski razvoj na drugačijim osnovama. U svim zemljama postoji teorija gospodarskih subjekata i država ih vrlo ozbiljno prati i potiče. To su takozvani slonovi u gospodarstvu, koji predstavljaju nekih pet do deset tvrtki koje su od posebnog značaja i koje se kontinuirano prate jer se oko njih vrte takozvani tigrovi koji nose razvoj svakog društva. Došli smo u situaciju da tih slonova nemamo, a ni tigrovi nemaju nekih poticajnih mjera.
Išlo se s privatizacijama poduzeća koje su bile neuspješne i imale negativne posljedice i onda su ta i takva poduzeća vraćena u državno vlasništvo. Mi sad imamo veliki problem vezan za sva poduzeća s imalo udjela državnog kapitala, jer su ona troma, s velikim zaduženjima, s velikim nezadovoljstvom, s neuvezanim stažom, s provedenim mjerama restrukturiranja koje nisu dale rezultate. Zagovaramo Zakon o uvezivanju radnog staža gdje smo definirali tri liste: jedna je lista poduzeća od strateškog interesa za Federaciju, druga su tvrtke s problemima i koje će morati ići u restrukturiranje i pronalaženje konačnog rješenja i treća lista su tvrtke u kojima je Vlada manjinski vlasnik, gdje ćemo ući u proces prodaje. I to prodaje koja neće biti u misiji punjenja proračunskih rupa, nego će biti u misiji opstanka tih tvrtki, jer je nama najveći uspjeh da tvrtka opstane, da ostane, da zapošljava nove ljude. Kako bi ostvarili zacrtano, što bi prema nekim našim procjenama iznosilo oko milijardu KM što financijski ne možemo pratiti, zatražili smo tehničku pomoć Svjetske banke. Bez ovakvih rješenja i razrješenja nema stabilne desne strane, odnosno prihodovne strane proračuna, a troškovne, odnosno rashodovne uvijek ima i novca je uvijek malo. Zato Vlada sve reformske procese koje zagovara veže za stvaranje okruženja, odnosno preduvjeta za poslovne subjekte.
Moramo znati da u Federaciji štediše u bankama trenutno imaju 6,7 milijardi KM koje su na štednji s vrlo malim kamatama. Naše banke su poželjniji partneri štedišama od države koja nije stvorila preduvjete za ulaganje novca, ili da budu dioničari u tvrtkama ili da pokrenu svoj biznis. Kada domaći čovjek, odnosno potencijalni investitor nema povjerenja u vas, onda ne može imati ni strani investitor. Prema mom mišljenju poslovno okruženje treba stvoriti tako da domaći ljudi, domaće štediše, potencijalni investitori budu preporuka i na određeni način magnet za strane investitore.

ONASA: Smatrate li da je u redu da Vi kao ministrica finansija ne možete birati suradnike, pomoćnike u koje ćete imati povjerenje i koliko zapravo “naslijeđeno finansijsko stanje”, ali i kadar koji Vam je na raspolaganju utiču na Vaš i rad Vašeg ministarstva?

MILIĆEVIĆ: Pa to je jedan cijeli segment tržišta rada i u sklopu toga bile su dvije aktivnosti koje smo definirali. Prva je Zakon o radu, druga je Zakon o državnim službenicima. Kategoriju državnog službenika i mogućnost biranja ili ne biranja bih dvostruko promatrala. U vrijeme kada se donio Zakon o državnim službenicima kategorija rukovodećeg državnog službenika je imala smisla, međutim problem može nastati ukoliko ne postoji kontrolni mehanizam i praćenje rada te mehanizam reizbora onda smo skloni da pomalo izgubimo ideje, nismo motivirani, pa često imamo i taj osjećaj da nam nitko ništa ne može. To nije generalno ocjena za sve, to se više odnosi na pojedince što u konačnici stvara lošu sliku. U Ministarstvu imam dobre pomoćnike, ali bih voljela da oni znaju da svaki novi ministar ima svoj način rada. Mi smo puno radili u ovom vremenu i ne mogu imati nekih primjedbi na njihov rad, ali gledajući sa strane i gledajući druge ministre i Ministarstva, takvih situacija ima. Dobro je da će biti ograničen mandat pomoćnicima, odnosno rukovodećim državnim službenicima, dobro je da će ta vertikalna prohodnost biti moguća između ministarstava, da nemaju doživotni mandat, jer ništa u životu ne traje vječno, sve je relativno i traje sada ovaj trenutak. Zato sam zagovornik za izmjene Zakona o državnim službenicima i on će vrlo brzo biti razmatran na sjednici Vlade i uputiti se dalje u parlamentarnu proceduru, ne zbog sječe glava nego jednostavno zbog stvaranja preduvjeta da državni službenik uistinu bude državni službenik, po statusu, primanjima, odgovornostima i po ocjenjivanjima. To sve ide jedno s drugim, on mora biti taj koji je nositelj i politika i aktivnosti i svake Vlade i svakog ministra.

ONASA: Da li je trenutno Ministarstvo na čijem ste čelu kreator finansijske politike ili samo institucija koja kako-tako ispunjava nečije želje i prohtjeve?

MILIĆEVIĆ: Ministarstvo financija je možda poslije same institucije Vlade, najvažnija funkcija u Vladi. Bez suglasnosti odnosno mišljenja Ministarstva financija ne može se ništa usvojiti na Vladi. Mi moramo imati svoj stav, svoje mišljenje utemeljeno na zakonu. Moram se pohvaliti da od 1. travnja ni jedna odluka nije donesena na Vladi ako je mišljenje Federalnog ministarstva financija na odluke bilo ili suzdržano ili negativno. Sva pitanja vezana za poreznu politiku, za proračun, rebalans proračuna, za strategiju duga su isključivo na Ministarstvu. Mi to mislimo unaprijediti i pojačati. Napravit ćemo uistinu jedan pregled u samom Ministarstvu vezano za kadrove s kojima raspolažemo i vezano za našu viziju, jer mi imamo puno financijskih institucija koje trebaju jednu koordinaciju. To je sve u misiji vođenja, odnosno predlaganja aktivne politike na financijskoj konsolidaciji proračuna. Tu se osjećamo vrlo važni, vrlo pozvani, i to je na kraju krajeva i naša odgovornost.

ONASA: Da li u stanju koje ste zatekli ima i tzv. skrivenih dugova i kako se mislite iznijeti na kraj s tim problemom?

MILIĆEVIĆ: Kada bi se svi ti skriveni dugovi po raznim osnovama zbrojili iznosili bi negdje oko 300 milijuna KM. To tek moramo dobro proanalizirati i sagledati kako bismo dobili točnu informaciju koliko dugujemo. To su obveze koje ćemo morati realizirati, što ćemo vjerojatno postizati putem dogovora i kroz aktivnije politike, odnosno putem mogućnosti zaduživanja.

ONASA: Da li ima obaveza za koje znate da se ni pod kakvim uvjetima ne mogu ispuniti kao što je, recimo, činjenica da ima oko 35 miliona sudskih presuda ili obaveze prema Penzionom fondu?

MILIĆEVIĆ: Sudske presude se moraju izmiriti. Mi planiramo izmiriti dug prema našim mogućnostima, koji ove godine iznosi oko 17 milijuna KM. Također, tu su obveze prema Mirovinskom fondu, obećano povećanje i isplate prema Zakonu o povoljnijem umirovljenju koje se također moraju izmiriti. Imali smo intenzivne pregovore i dogovore ovih dana i sa Savezom umirovljenika i sa Fondom MIO. Čak smo razgovarali o promijeni redoslijeda isplata, jer se sad prvo isplaćuju mirovine, pa onda naknade za ratne invalidnine, pa za civilne, pa plaće državnih službenika, odnosno proračunskih korisnika. Rekli smo da ćemo malo i taj dio promijeniti, ne mogu plaće uvijek biti na četvrtom mjestu, moramo i mi osjetiti probleme i nedostatak tih sredstava, pa će na to mjesto jednom doći poticaji za poljoprivredu, drugi put će to biti isplate za raseljene osobe, transferi za kulturu i sport, itd. Tu ćemo se dogovarati, jer se mi o svemu dogovorimo, iznesemo koliko novca imamo i koji su nam sad prioriteti. To je jedan kontinuitet i nećemo moći vjerojatno sve izmiriti u startu. U Trezoru smo imali uneseno više od 11 milijuna KM obveza za kapitalne transfere u poljoprivredi, što je ukazivalo na to da su te obveze stvorene mimo procedura, jer nisu bile stvorene obveze za poticaje u samoj proizvodnji. U dogovoru s Ministarstvom poljoprivrede donijeli smo zaključak da se odradi kontrola dodjeljivanja poticaja, i temeljem toga, inspekcijski organi su utvrdili da je sporno oko pet milijuna KM poticaja. To sigurno nećemo isplatiti. Ostalih nešto više od šest milijuna KM će biti zadnje u nizu isplata u ovoj godini. Prednost dajemo poticajima za proizvodnju u poljoprivredi.

ONASA: Da li u ovakvoj, najslikovitije rečeno zapetljanoj situaciji Ministarstvo finansija FBiH može ispuniti sve uvjete koje traže IMF, Svjetska banka?

MILIĆEVIĆ: Predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) su bili prvi moji sugovornici kada sam došla u Federalno ministarstvo financija. MMF doživljavam kao nekoga tko će nas malo objektivnije sagledati, ukazati nam koji su to naši propusti, te da nam na određeni način bude podrška, jer u uvjetima ovakvi kakvi jesu, često nismo u mogućnosti realizirati zacrtane mjere. Vrlo brzo smo se dogovorili što je to što u ovom trenutku trebamo uraditi kako bi krenuli naprijed, kako bi dugoročno stvorili nekakvu osnovu za veći ekonomski razvoj, za veći bruto društveni proizvod, za stabilnije okruženje, odnosno poslovno okruženje za poslodavce, stabilnost za korisnike socijalnih davanja, poboljšanje zdravstva i mirovinskih fondova, fondova za zapošljavanje.. Moram također spomenuti Reformsku agendu o kojoj tako puno pričamo i za koju se kaže da nam je nametnuta. Istina je da smo mi sukreatori Reformske agende, odnosno da smo puno pitanja zajednički definirali i rekli što moramo uraditi ako mislimo nešto promijeniti, a ova Vlada želi napraviti promijene. Za vrlo kratko vrijeme donijeli smo puno i reformskih zakona i reformskih odluka.

ONASA: Da li u današnjim uvjetima FBiH može funkcionirati bez pomoći IMF-a i da li je u takvim okolnostima BiH bilo kome poželjna destinacija za investiranje?

MILIĆEVIĆ: Aranžman sa MMF-om je preporuka svim međunarodnim financijskim institucijama da je Bosna i Hercegovina i Federacija BiH dobro okruženje gdje mogu djelovati. Činjenica je da iznos koji nam daje MMF možemo naći u komercijalnim bankama, ali ono što ne možemo naći je podrška Svjetske banke, Europske banke za obnovu i razvoj i drugih međunarodnih financijskih institucija jer oni prate investicije i investicijski ciklus jer proračunska sredstva nisu u mogućnosti poticati ni javne investicije ni infrastrukturne projekte, a bez toga nema ni daljnjeg napretka, ni nekih većih zahvata, ni na kraju krajeva ljudi koji će doći sa većim projektima i realizirati ih na našim prostorima.

ONASA: Kakvo je Vaše mišljenje o novousvojenom Zakonu o radu i mislite li da će on poboljšati ili još više zatamniti finansijsku sliku u FBiH, odnosno u BiH?

MILIĆEVIĆ: O Zakonu o radu se pričalo dugi niz godina. Sa Zakonom smo krenuli kroz Ekonomsko socijalno vijeće da vidimo što je dobro u njemu, a što moramo usuglasiti. Ponosna sam i sretna što je u ovom Zakonu puno više prava pruženo ženama, jer sam žena i majka. Više prostora je našlo i samo pitanje mobinga. Ono o čemu se najviše pričalo i osporavalo je kolektivni ugovor, koji je do sada bio na neodređeno vrijeme. U interesu je i poslodavca i sindikata da se to mijenja i korigira ovisno o situaciji u zemlji. Ne možemo imati prava koja nisu odraz ni ekonomskog ni socijalnog stanja u državi. Ne možemo ni govoriti o nekim minimalnim plaćama u pojedinim resorima, u elektroprivredi, državnoj službi, a imamo istovremeno najnižu mirovinu od 326 KM ili prosječnu od 360 KM. Moram isto tako reći da nam Zakon nije nametnut. Do sada je za neprijavljivanje djelatnika kazna bila do 1.500 KM, bez obzira koliko imate zaposlenika, a sada smo insistirali da je kazna za svakog zaposlenika koji nije prijavljen po 5.000 KM, pa ako je to deset zaposlenika onda je to 50.000 KM. U Zakonu o radu poslodavcima za neisplaćenu plaću, neuplaćene poreze i doprinose djelatnicima do kraja mjeseca za prethodni mjesec, slijedi prekršajna prijava u iznosu od 15.000 do 50.000 KM. Tako da taj Zakon o radu o kojem smo puno pričali ništa loše nije donio. Poslodavci su se često vezali i koristili instituciju ugovora o povremenim poslovima, koristili su instituciju zapošljavanja na određeno vrijeme s prekidima staža. Mi smo sada i to onemogućili jer su, primjera radi, poslodavci prije zapošljavali radnike na dvije godine na neodređeno, pa bi napravili razliku od 15 dana, i zatim bi ponovno potpisali taj ugovor, što je bilo otprilike kao da zaposleniku daju godišnji odmor. Mi smo rekli ne, sada se mora napraviti pauza od šest mjeseci, jer ako poslodavcu zaposlenik treba, previše mu je čekati šest mjeseci, on će ga zaposliti za stalno ili će tražiti nekog drugog. Naredni korak su kolektivni ugovori. Poručili smo Sindikatu da nam nije interes da imamo nezadovoljnog državnog službenika i namještenika. Nama je u interesu da to budu ljudi koji su odgovorni na svom poslu, i da dobro budu nagrađeni za svoj rad, da imaju sva svoja prava, zagarantirana Zakonom i Kolektivnim ugovorom. Ovih 70 milijuna pravomoćnih sudskih presuda što ih spominjemo su rezultat tužbi državnih službenika. Kad su mene pitali zamjerate li im, rekla sam ne jer ne možete očekivati od nekoga tko ima zakonsko pravo da ga on ne iskoristi. Ako imate mogućnost da tužite državu za regres, za usklađivanje s troškovima života, bez obzira kakva je situacija u Proračunu vi želite ostvariti to svoje pravo. Svi u ovoj državi moraju podnijeti teret i mi kroz kolektivne ugovore zagovaramo drugačije obračune, osnovice tzv. harmonizaciju. Trenutno imamo velike prosječne plaće u poželjnim firmama kao što je Elektroprivreda. S druge strane imamo komunalna poduzeća, rudnike gdje je prosječna plaća vrlo mala, zatim i kategoriju ljudi s minimalnim mirovinama i na kraju imamo minimalnu plaću na koju se obračunavaju porezi, što se masovno koristi. (kraj)