INTERVJU: JASMIN IMAMOVIĆ, GRADONAČELNIK GRADA TUZLA
Razgovarao: Endin ČAUŠEVIĆ
SARAJEVO, 13. AUGUSTA (ONASA) – Gradonačelnik Grada Tuzla Jasmin Imamović u intervjuu za Agenciju ONASA govori, između ostalog, o pokrenutoj proizvodnji u “Diti”, obnovi tuzlanske privrede, kandidaturi za predsjednika Socijaldemokratske partije (SDP) BiH, novom Zakonu o radu FBiH, te Panonskim jezerima u Tuzli…
ONASA: Prošle godine Tuzla je zvanično dobila administrativni status grada, može li to donijeti konkretnu korist?
IMAMOVIĆ: Može donijeti korist, Tuzla je bila defakto grad, ali nismo bili gradom de iure, pa nas nije bilo na spisku BH i evropskih gradova. Sada smo i pravno grad i taj status, poput diploma, daje nam nove prilike, kao jednom od najvećih gradova u Bosni i Hercegovini.
ONASA: Pokrenuta je proizvodnja u “Diti”, da li se sa tim može pomoći u obnovi tuzlanske privrede?
IMAMOVIĆ: Može naravno! Privatizacija koju su uradili Federacija BiH i Tuzlanski kanton nanijela je velike štete tuzlanskoj privredi. Mi smo s druge strane razvijali ono što se može razviti, a to treba znati zbog imidža Tuzle i zbog istine. Tuzla je sjedište najveće trgovinske, u posljednje vrijeme i proizvodne firme u BiH. Tu je sjedište Binga, koji u trgovini, proizvodnji i ugostiteljstvu, zapošljava više od 6000 radnika širom Bosne i Hercegovine, Tuzla ima najbolji tehnološki park na Balkanu, koji je za nekoliko godina omogućio rad za oko 400 mladih inžinjera, ima najveći inkubator malih i srednjih preduzeća, fabrika piva proizvodi sve više, Termoelektrana i rudnici su, najveći proizvođač električne energije u BiH, Fabrika soli je vrlo uspješna, Deling je jedna od najboljih firmi u BiH, proizvode se ovdje i elektro motori za vjetroelektrane, tramvaje i vozove, kutije za zaštitu električnih instalacija, namještaj, izvozi se u zemlje EU, imamo, dakle, dosta uspješnih firmi i u Tuzli je, zahvaljujući Panonskim jezerima došlo do naglog razvoja turizma. Ali ova šteta koju su nam napravili Federacija i Kanton, užasnom privatizacijom, bila je velika. Kada je u pitanju Dita radimo sve da pomognemo i Dita je tačka preokreta i dobra vijest. Obnavljanje proizvodnje u Diti je dovelo do masovnog ispoljavanja ekonomskog patriotizma svih građana BiH. Tako da Dita postaje simbolom ekonomskog patriotizma. Jednako proizvode Dite ljudi kupuju u svim dijelovima BiH. Tuzlansku Ditu svojom smatraju i Banjaluka, Trebinje, Mostar, Stolac, Tuzla i Bijeljina. Sa svih strana Dita dobija narudžbe i dokaz je to da je sve moguće ako se to jako želi. U BiH mi smo dosta raspamećeni, u smislu da ljudi sreću traže preko nekih brda i planina, a ne u svojoj majci BiH. Ljudi u BiH vole kupiti bilo koje strane proizvode, a ne proizvode od bh. fabrika. Dita je probudila taj ekonomski patriotizam. Ako bismo imali više samopoštovanja onda ćemo dobiti i više poštovanja od drugih. Ako bismo imali više samopoštovanja i svi nastojali kupiti kada god je to moguće proizvod bh. proizvodnje, dobili bismo veoma veliki broj novih radnih mjesta. Dita ide naprijed i radnicima treba zahvaliti što su sačuvali imovinu Dite. Moji saradnici i ja, u saradnji sa stečajnim upravnikom i predsjednikom sindikata Dite, radimo sve da što prije bude izgrađen nedostajući dio ukradenog cjevovoda, tj. parovoda, neophodnog za proizvodnju praškastih deterdženata. Dita ide naprijed! Nadam se, da ćemo dobrim primjerom Dite, stvoriti obrazac koji ćemo primijeniti i u Livnici i drugim preduzećima. Ovaj obrazac mogao bi pomoći radnicima širom Bosne i Hercegovine.
ONASA: U posljednje vrijeme u FBiH se vršila debata o novom zakonu o radu FBiH, dolazite iz Tuzle koja je poznata po prefiksu “radnička” te čiji su radnici pokrenuli masovne proteste prošle godine širom BiH, kakvo je vaše mišljenje o novom zakonu, da li je on povoljan ili ne za radnike?
IMAMOVIĆ: Ja mislim da se napravila greška u koracima, trebao je trajati dugi i intenzivni dijalog sa sindikatom, a dijalog sa sindikatom je jedna civilizacijska tekovina i nema nigdje da se o tako krupnim stvarima odlučuje preko koljena, bez dijaloga i usaglašavanja stavova sa sindikatom. Kada su u pitanju sredstva Međunarodnog monetarnog fonda (IMF) , ja imam potpuno drugačiji pristup. Krenimo npr. od pretpostavke, da su se sindikati, radnici, parlamentarci, pozicija i opozicija svi zagrlili i donijeli taj zakon kako bi od IMF-a dobili sredstva za stabilizaciju budžeta države, entiteta i kantona. Dakle, dobijemo sredstva IMF-a, a ne uklonimo uzrok zapadanja u situaciju, danas su nam ta sredstva potrebna, dobijemo sredstva i prospemo ih vreću bez dna, u vidu trinaest država u jednoj državi Bosni i Hercegovini, u vidu četrnaest premijera, blizu dvije stotine ministara, devet stotina pomoćnika ministara, najviše parlamentaraca i ukupno zakonodavnih tijela na svijetu…pa mi smo zemlja premijera, poslanika i ministara. Koga god sretnete on na nekakvoj funkciji, ili je bio ili jeste ili će biti. Moramo dakle, mijenjati taj užasni pravni sistem, ja bih išao hronološki, prvo mijenjao ustav Federacije BiH, koji dio ustavnog sistema BiH, što bi stvorilo uvjete i za promjenu Dejtonskog ustava. Ustav Federacije BiH bih mijenjao sa ciljem da budžet FBiH, kao i budžeti svih gradova i općina budu duplo veći nego danas. Tad nam ne bi bile potrebne pare IMF-a i mogli bismo sa radnicima dogovarati bilo kakav, a ne konfliktan zakon o radu.
ONASA: Nedavno ste potvrdili kandidaturu za predsjednika SDP-a, šta možete ponuditi na toj funkciji?
IMAMOVIĆ: Mogu ponuditi sasvim drugačiji način rada od dosadašnjeg. Dakle, u dosadašnjem radu preveliku odgovornost na sebe su preuzimali, i veliku moć preuzeli, predsjednik, generalni sekretar partije i još možda dva od četiri potpredsjednika i dva, tri člana Predsjedništva. Ako pobijedim, vodio bih SDP onako kao što vodim Tuzlu. Dakle, niko nije pametan kao svi, istovremeno niko nije tako jak kao svi. O pojedinim incijativama koje treba provesti ja znam da je moguće angažovati više od 1.000 SDP-a, ljudi koji su eksperti u toj oblasti, uz adekvatnu organizaciju. Ne želim angažirati sebe i nekolicinu ljudi, nego angažirati sve one koje znaju, mogu i hoće da rade, a takvih je više hiljada. Ako pobijedim, pobijediće veoma veliki broj kvalitenih ljudi. Ako npr. imate u općinskim predsjedništvima prosjek oko 15 članova, za svakog člana bude vezan savjet ili komitet, od desetak članova, sve se množi puta 100, lako ćete širom BiH naći kompetentne ljude za različite oblasti života i rada, iskoristiti tu energiju velikog broja pojedinaca koji imaju samo jednu želju da ovu državu naprave boljom ili grad u kojem žive naprave boljim. Samo tako se može osloboditi nova energija SDP BiH. Dakle, ja znam kako motivirati i uključiti veliki broj pojedinaca, to godinama radim u Tuzli i na svakim izborima na osnovu rada velikoga tima pobjeđujem četiri puta za redom. Danas samo rad velikoga kompetentnog tima rasprostranjenog širom BiH može dići SDP i velikom snagom pokrenuti naprijed. To je ono što nudim, za razliku dosadašnjeg rada koji se nekima sviđa nekima, a većini članica, članova i birača ne sviđa.
ONASA: Možete li reći nešto više o vašem posljednjem romanu “Slana zemlja”?
IMAMOVIĆ: Prvi motiv za objavljivanje romana “Slana zemlja” bio je ljubavna priča između narodnog heroja Envera Šike i Fride Laufer koji su bili na potjernici NDH i Gestapoa. Drugi motiv je bio da govorim glasno o antifašizmu. Prostor bivše Jugoslavije pa i BiH imao je jednu vrstu konsenzusa zasnovanog na nacionalnoj ravnopravnosti i principima antifašizma što su civilizacijski principi. Onda je, poslije Titove smrti, došlo prvo do promjena naziva ulica, do ukidanja manifestacija antifašizma, ruganja antifašizmu, proglašavanja antifašizma boljševizmom. Rijeka istine putuje kanalima zabluda, velika je zabluda rušenje principa antifašizma. Na kraju smo, svi postali žrtvama fašizma, ponajviše zato što se antifašizam povukao i ustupio prostor fašizmu. Moramo uložiti mnogo energije da se iz takvog kanala zablude vratimo na pravi put. Bez toga mi ne možemo reintegrisati BiH, bez jakog antifašističkog eksponiranja i jake antifašističke volje ne možemo ni reintegrisati BiH i sačuvati granice koje se zovi avnojevske, a AVNOJ je tekovina antifašizma. BiH ima višestoljetni kontinuitet državnosti, ali je prekidan taj kontuinitet i ona je ponovo rođena u avnojevskim granicama u jednoj antifašističkoj borbi svih naroda i narodnosti. Krajem osamdesetih stvorilo se kolektivno stanje svijesti da se ne smije govoriti o narodnim herojima, da treba zapustiti spomenike iz tog perioda i u meni se rodio inat i htio sam napisati priču i neću da šutim o antifašizmu jer antifašisti kad šute tad fašisti progovore. Mi antifašisti nemamo pravo na šutnju.
ONASA: Koliko na razvijanje turizma u BiH utiču Panonska jezera?
IMAMOVIĆ: Panonska jezera su najveći turistički magnet u BiH i utiču na turizam u BiH i cijeloj regiji. Panonska jezera su za 2012. godinu dobila od Svjetske turističke organizacije UN drugu nagradu ODISEJ za inovacije u javnim politikama i upravljanju za projekat “Valorizacija prirodnog naslijeđa – Panonska slana jezera u Tuzli”. Njemači “Die Zeit” je posvetio čitavu stranicu Panonskim jezerima u Tuzli i saznao sam od novinara tog lista koji je pravio sa mnom intervju da je redakcija obasuta zahtjevima Nijemaca, za nove informacije, kako rezervisati ljetovanje iduće godine na Panonskim jezerima itd. Panonska jezera je, samo ovoga ljeta, do jutros, 12. augusta 2015. godine, posjetilo više od 300.000 ljudi. Na ruku nam ide i tuzlanski aerodrom i ovoga trena na Panonskim jezerima se govori na mnogim stranim jezicima. Poduzetnici su sada u problemu, mi sa tom mojom idejom smo iznenadili poduzetnike u Tuzli, jer se nisu snašli ljudi da prave hostele, porodične hotele, da iznajme stanove, građani su obasuti zahtjevima za prenočišta itd. To je jedna velika prilika za razvoj turizma u BiH, a posebno u Tuzli. Mi smo se prilagodili kulturnim programom, istovremeno sa ljetnom turističkom sezonom već sedmi put zaredom smo imali Festival umjetnosti mladih i najatraktivniji su bili ti večernji koncerti uglednih urbanih grupa. Još treba raditi jer interes za Panonska jezera naglo raste i sve je više onih koji ovdje dolaze na ljetovanje. Ta slana jezera i ta turistička prilika dovela nam je u Tuzlu i najveću privatnu investiciju vrijednu 100 miliona eura, a to je Hotel “Mellain” sa svim onim čudima koja jedan vrhunski hotel može ponuditi. (kraj)