SARAJEVO, 9. JULA (ONASA) – Od Snježane Mulić-Softić, novinarke i spisateljice koja je preminula nakon borbe sa teškom bolesti, oprostio se na komemoraciji u Sarajevu veliki broj članova porodice, prijatelja, kolega iz novinarskog i književnog života.
Na komemoraciji su govorili Tarik Đođić, direktor Al Jazeere Balkans, Edin Krehić, senior urednik portala Al Jazeera Balkans na kojem je posljednjih godina Mulić-Softić bila urednica, te Damir Uzunović, osnivač i direktor Buybooka u čijim je prostoru i održana komemoracija.
Krehić se prisjetio svog prvog, redakcijskog susreta sa Snježanom, u press centru Općine Novi Grad ratne 1994. godine.
„Od tada nismo izgubili kontakt, nekada češći, često rjeđi, dok nam se putevi nisu opet spojili na Al Jazeeri Balkans, kako je jednostavno trebalo biti. Snježa je uživala raditi novinarski posao. Ne samo i isključivo za platu. Ima tu puno više, najčešće neobjašnjivo, nedokučivo… Čista ljubav, spisateljska strast i lična satisfakcija kada vidiš svoj tekst, u mnoštvu drugih. A Snježu je svaki objavljeni tekst istinski činio sretnom i zadovoljnom“.
Rekao je kako je Snježana ponajviše pisala „o ljudima pored kojih samo prođemo i ne primijetimo ih, ali ih je ona vidjela“.
„Nije štedila sebe, niti mlađe od sebe. Tražila je požrtvovanje, izvrsnost, cijenila lijepu rečenicu i stil koji je nalikovao Melihi Varešanović, junakinji njenog teksta, dami što usred rata i pucnjave, sređena kao da ide na premijeru u pozorište, ponosno korača ulicom. Takva je bila i ona: uvijek besprijekorno dotjerana na snajperskoj vjetrometini, u redakciji ili na filmskom festivalu […]
Snježa je bila starog spisateljskog kova, autorica kojoj je stalo do svakog teksta, svake rečenice, svakog zareza.
Na kraju uvijek dođe tačka.
A uvijek je prerano…
“Đođić je kazao kako je novinarski rad Snježane Mulić-Softić u mnogo čemu sličan misiji Al Jazeere Balkans.„Kada smo 2011. htjeli da napravimo Al Jazeeru, rekli smo kako ćemo biti glas onih koji glasa nemaju, čiji se glas ne čuje. Od silnih kravata, klupa u parlamentu, vlada, ministara, nekad ti mali ljudi ne dođu na red“, rekao je Đođić.
„Snježa je uvijek nalazila načina da te visoke politike spoji sa malim ljudima. Njene priče su uvijek bile na strani onih koji do glasa i prava ne mogu doći, do života ne mogu doći. U tome je u najvećoj mjeri od svih nas na Al Jazeeri, a ima nas, bila ono što je davanja glasa onima koji glasa nemaju. Njeni tekstovi izazivali su emociju, ali i konkretnu pravnu i političku reakciju kako bi tim ljudima bilo bolje.“
Naveo je kako je kolegica Snježana dugo bila bolesna, ali kako se nikada, po njenom izgledu i ponašanju, nije moglo zaključiti da je tako.
„Često sam je sretao… Sređena, kao djevojčica, uvijek nasmijana i optimistična. Još prije mjesec dana, dok se još mogla kretati, dok smo ispraćali neke druge ljude oboljele od iste bolesti, ona je rekla: ‘Ja sam neuništiva’. Nijednog trena nismo imali dojam da se ona predala. Borila se i zahvaljujući toj borbi bila uzor kako treba na tako teške životne situacije gledati sa optimizmom. Ostajemo bez Snježe, ali će ona biti uzor mlađima, a ja ću je pamtiti kao djevojčicu koja sada putuje na neko bolje mjesto.“
Na kraju se obratio Uzunović koji je govorio o Snježaninim prvim knjigama, saradnji sa njom, te pročitao njenu priču “Čitulje” u kojoj je pisala kako zamišlja svoju smrt.
Snježana je, tokom karijere, bila novinarka i urednica magazina BH Dani i Slobodna Bosna, radila je na Televiziji Hayat, a posljednjih 12 godina bila je novinarka i urednica na portalu Al Jazeere Balkans.
Autorica je nagrađene zbirke priča Sanduk po mjeri i romana Povratak.
Njene priče uvrštene su u nekoliko antologija bh. proze. Bila je članica PEN centra BiH.Dobitnica je Novinarske nagrade „Srđan Aleksić“, nagrađena je i za najbolju priču o Srebrenici te dobila i druge nagrade.
Autorica je dva dokumentarna filma: Pismo preporučeno srcem i Jetimi.
Dženaza će se obaviti na Gradskom groblju Vlakovo u utorak u 14:00.
Tevhid će se proučiti istog dana, u 14:00, u Bosanskoj džamiji na Alipašinom Polju u Sarajevu.