SARAJEVO, 6. AUGUSTA (ONASA) – Na sjednici Ministarske koordinacije u oblasti socijalne politike u FBiH, članovi, odnosno federalni ministar i kantonalni ministri i ministrice socijalne zaštite usvojili su informaciju o problemu smještaja djece s težim mentalnim poremećajima, te jednoglasno donijeli zaključak o potrebi formiranja radne grupe koja bi krenula u pronalaženje rješenja za ovaj problem koji pritišće sektor socijalne zaštite već duže od decenije.
Ova inicijativa Ministarske koordinacije proizašla je iz potrebe za sveobuhvatnijim rješavanjem problema smještaja djece koja imaju teže oblike mentalnih poremećaja ili oboljenja.
S tim u vezi, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike informaciju Koordinacije proslijedilo je Vladi FBiH koja je Zaključkom obavezala Ministarstvo rada i socijalne politike da poduzme neophodne aktivnosti za formiranje radne grupe koja će raditi na pronalaženju rješenja s krajnjim ciljem poboljšanja smještaja i brige za djecu s mentalnim teškoćama u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Radna grupa će uključivati predstavnike Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, Federalnog ministarstva zdravstva, te svih kantonalnih ministarstava nadležnih za oblast socijalne politike i zdravstva, a bit će imenovana rješenjem Vlade FBiH.
Osnovni zadatak ove radne grupe je jasno definirati nadležnosti i odgovornosti po segmentima zdravstva i socijalne zaštite, a Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Federalno ministarstvo zdravstva i kantonalna ministarstva socijalne zaštite i zdravstva dužna su dostaviti prijedloge članova Radne grupe u roku od petnaest dana od dana stupanja na snagu ovog zaključka, nakon čega će biti formirana Radna grupa.
“Na sjednici Ministarske koordinacije jasno smo detektovali problem smještaja djece s mentalnim teškoćama koja se u nedostatku adekvatnog smještaja i njihovog zbrinjavanja već sigurno deset godina smještaju u ustanove socijalnog zbrinjavanja, kako kantonalne, tako i federalne. Djeca s dijagnozama poremećaja ponašanja ili drugim psihijatrijskim dijagnozama zahtijevaju zdravstveni tretman koji trenutno ne pruža nijedna ustanova, niti zdravstvene, niti socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ministarska koordinacija svojim zajedničkim zaključkom naglašava potrebu uključivanja zdravstvene struke u ovom slučaju kako bi se obezbijedila adekvatna njega za ovu djecu, te rasteretio ili ojačao sektor socijalne zaštite”, kazao je ministar Adnan Delić u svojstvu predsjednika ove Ministarske koordinacije.
Socijalna zaštita u Federaciji Bosne i Hercegovine regulisana je Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, koji utvrđuje politiku socijalne zaštite, dok se finansiranje socijalne zaštite obezbjeđuje iz budžeta kantona i općina, osim ustanova od značaja za Federaciju koje se finansiraju iz federalnog budžeta. Zakonom je predviđeno osnivanje različitih ustanova socijalne zaštite, uključujući one za djecu s poremećajima u fizičkom i psihičkom razvoju, te s tim u vezi, zakonski okvir nije prepreka za razvoj potrebnih usluga na kantonalnom nivou uz podršku svih relevantnih aktera.
“Ovo je naš zajednički problem i sigurno je da sistem socijalne zaštite osim što nema nadležnosti, nema ni sve potrebne resurse, niti mogućnosti da se sam nosi s ovim izrazito zahtjevnim društvenim problemom i zato smo stava da je neophodno da oba resora, odnosno zdravstvo i socijalna zaštita, zajedno pronađu najbolje rješenje za brigu i smještaj djece iz ove kategorije poremećaja i oboljenja. Nadamo se da će Radna grupa ponuditi adekvatno rješenje na kojem ćemo opet svi zajedno raditi”, zaključio je ministar Delić.
Ovo je još jedan od načina kojima se nastoje riješiti nataloženi problemi u obasti socijalne zaštite, te ozbiljan korak u unaprjeđenju sistema socijalne zaštite i pružanju odgovarajuće brige za korisnike socijalnih usluga, prvenstveno one najranjivije kao što su upravo i djecu s težim mentalnim teškoćama u Federaciji Bosne i Hercegovine za koju već godinama ne postoji trajno rješenje o njihovom zbrinjavanju nakon liječenja i otpuštanja iz zdravstvenih ustanova. (kraj)