Razgovarala: Bogdana NIKOLIĆ
SARAJEVO, 25. AVGUSTA (ONASA) – Ambasador Italije u BiH Nicola Minasi u intervjuu za Agenciju ONASA, između ostalog, govori o prioritetima u radu na početku mandata u BiH, ulaganju italijanskih kompanija u BiH, trgovinskoj razmjeni Italije i BiH, Samitu o Zapadnom Balkanu, Sarajevo Film Festivalu…
ONASA: Na poziciji ambasadora Italije u Bosni i Hercegovini ste četiri mjeseca. Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u Bosni I Hercegovini?
MINASI: Duboko sam počašćen prilikom koju sam dobio da služim u Bosni i Hercegovini, jer je BiH ključna zemlja za stabilnost i napredak na Balkanu. Smatram da pri procjenjivanju situacije treba napraviti razliku između svakodnevnih političkih napredovanja i dugoročnih izazova i prilika koje proizilaze iz bosanske historije. Na prvi pogled, vjerujem da je u ovom trenutku glavni cilj političkih snaga postići poene upućivanjem na vlastite zajednice i promoviranje nacionalizma, pa čak i uz cijenu odustajanja od saradnje koja je potrebna za stanovništvo u cjelini. Ovo stvara konfuziju jer političari koji žele da naprave razliku su ugušeni, dok oni koji žele profitirati od podjele imaju pomoć rivala na koje mogu skriviti nedostatak napretka na uzajamnoj osnovi. To, također, jako šteti stanovništvu i raznim nivoima vlasti, jer to tjera cijelu BiH da odustane od napretka i sredstava koja su vam jako potrebna. Na primjer, nedostatak ugovora/dogovora o akcizama/porezima ili nedostatak potpisivanja ugovora o transportnoj zajednici na samitu u Trstu, do sada su koštali Bosnu i Hercegovinu zamrzavanja sredstava za oko pola milijarde eura iz Evropske Unije i za sličnu cifru iz Međunarodnog monetarnog fonda (IMF). Može se reći da unutrašnje neslaganje košta Bosnu i Hercegovinu oko jedne milijarde eura, što je nepodnošljiva cijena za rad političkog sistema. Nedostatak saradnje i slab timski rad postoji na različitim nivoima svugdje u svijetu i svakako sistem koji je naslijeđen Dejtonskim sporazumom čine koordinaciju jako složenom. Međutim, tu je mnogo načina kako se može zadržati Dejtonski okvir na mjestu i istodobno dopustiti saradnju različitih političkih stranaka i nivoa vlasti. Talijanske regije, na primjer, uživaju ogromne regulatorne ovlasti koje su odvojene od države i lokalne vlasti i koje često nisu usklađene sa vladajućom većinom u parlamentu. Međutim, državna i regionalna ministarstva, zajedno sa državnim i lokalnim parlamentima uspijevaju koordinirati, zadržavajući autonomiju. Ovo, također, omogućava da se zauzmu koordinirane pozicije na međunarodnoj sceni. Ono što je važno jeste da se dogovore minimalni standardi saradnje tako da se sporazumi sa političkim rivalima i zajednički interes stanovništva ne smatraju gubitkom: saradnjom ne činite uslugu vašim rivalima, već ono što stanovništvo traži, a to je da imaju bolje usluge i, uostalom, bolji život. Siguran sam da je u Bosni i Hercegovini to moguće i da lideri to mogu postići, ako to žele. Dio ovog minimalnog standarda zahtijeva poštivanje neovisnosti pravosuđa i borbe protiv korupcije, što je neophodno za jednu zemlju koja se želi pridružiti Evropskoj uniji. Cijela ideja takozvane “vladavine zakona”, je da i društvo i političari moraju ograničiti svoje postupke i zahtjeve unutar ograničenja zakona, osiguravajući da sudije mogu raditi bez političkog uplitanja i da se mogu pridržavati sudskih odluka. Poštujući sudske odluke ne bi trebalo postati stav izbora temeljeno na političkim pogodnostima, nego način osiguranja dogovorenog građanskog suživota. U Italiji postoji stalna politička debata o Ustavu, od početka Republike 1946. godine, ali ovo nije učinilo nemogućim da se poštuje i razvije nezavisnost sudstva i borbe protiv velikih smetnji, kao što su kriminalne organizacije ili čak korupcija u administraciji. Kao rezultat, ovog stalnog napretka, prije nekoliko godina, stvorene su posebne antikorupcijske ekipe, što je samo znak da svako društvo mora naučiti kako da se nosi sa poštivanjem zakona i borbom protiv korupcije. Ipak, pristupni put za BiH ka EU i reformska agenda koju su dogovorile političke stranke u BiH, najvažnija prilika za testiranje koje su snage odlučne da uspostave rast cijele zemlje ili da mu se suprotstavi. Saradnja za implementaciju će koristiti svima; podjela i blokade će donijeti siromaštvo i propuštene prilike, pomažući samo čelnike da zadrže svoje mjesto za radi javnog dobra. Ipak, pametna saradnja i zadržavanje mjesta bez blokiranja javnog dobra, je takođe moguće. Reformska agenda je polazna tačka i glasovi koje će građani izraziti sljedeće godine i način na koji će stranke predstaviti svoj program će, također, biti od velike važnosti. Generalno rečeno, važno je naglasiti da ponekad, u javnoj raspravi, program reformi i integracijski proces Evropske unije su spomenuti kao da su to bile stvari tražene od strane “Europe” i stranih vlasti. Mislim da je upravo suprotno: Bosna i Hercegovina je jedinstven slučaj gdje međunarodna saradnja i reforma može pomoći zemlji i olakšati regionalnu saradnju, što može biti glavna prednost za prijem zemlje u EU. Rat u BiH je izbio u aprilu 1992. godine, tik nakon što je ugovor iz Maastrichta “rodio” EU u februar 1992. godine. Možda, da je EU rođena nekoliko godine prije, ili da je imala ovlasti koje ima danas, stvari bi bile drukčije. Ali od svoga početka, ali posebno danas, EU je diskutovala o mnogim stvarima koje su u središtu bosanske historije, kao na primjer; kako omogućiti da različite religije i zajednice mirno opstanu; kako omogućiti uzajamno poštovanje naroda i zaštitu individualnih prava, kako obezbijediti slobodno kretanje i ekonomski rast. Ako politički lideri žele, oni mogu jedinstvenost ove zemlje pretvoriti u dragocjenu imovinu na međunarodnoj sceni.
ONASA: Koji su Vaši prioriteti na početku mandata u Bosni I Hercegovini?
MINASI: Bosna i Hercegovina je posebno važna za Italiju i prioritet italijanske vlade je da doprinese političkoj stabilnosti u ovom dijelu Evrope i da ostvari saradnju sa svim zajednicama u zemlji zbog budućnosti zajedničkog mira i razvoja. To zahtijeva politički rad, ali da bi se zamislila zajednička budućnost važno je i dijeliti ista razmišljanja. Zato namjeravam unaprijediti kulturne i međusobne saradnje i promovirati poseban odnos koji je Italija oduvijek imala sa Bosnom i Hercegovinom. Bosansko stanovništvo u Italiji je relativno malo, samo 33.000 ljudi, ali količina kulturnih i ljudskih razmjena, pogotovo u posljednjih 30 godina, dramatično se razvija i nastavlja rasti. Samo jedna talijanska nevladina organizacija vodi program za prijem omladine i njihovih porodica na ljetni odmor. U 25 godina ugostili su 18.000 djece, što je jako impresivna cifra. Ali postoje i drugi primjeri poput ovoga: dok sam obilazio BiH, pa čak i širom Italije, upoznavao sam aktiviste ili nevladine organizacije koji su uključeni u zajedničke projekte; oni obilaze nevjerovatne destinacije, sa odlučnošću da donesu promjene makar i u malim stvarima. Ovo je nešto što nadilazi nacionalne interese i geopolitiku: to je pokazatelj da Italija i Italijani cijene bogatstvo i različitost bosanskog društva i da cijene ono što BiH predstavlja za Evropu. Želio bih da olakšam sve ovo i da uključivanjem svih lokalnih aktera, zajednica, univerziteta i nevladinih organizacija, kao i političkih stranaka postavim naše kulturne veze u korist dijaloga i razvoja.
ONASA: Koliko su italijanske kompanije i privrednici zainteresovani za ulaganje u BiH?
MINASI: Italijanske kompanije svakako su zainteresirane i već ulažu mnogo u vašu zemlju, tako da je polazna tačka jako dobra. Jedna trećina bankarskog sektora u BiH prekrivena je italijanskim bankama i postoji najmanje 70 kompanija koje posluju širom zemlje. Sve u svemu, banke zapošljavaju više od 10.000 ljudi što daje više mogućnosti za napredak. Većina talijanskih kompanija sastoji se od malih i srednjih preduzeća, sa brojem zaposlenih između pet i 500, što im olakšava preseljenje i interakciju sa sličnim kompanijama u BiH. Upoznao sam male poduzetnike koji su se premjestili iz Italije u BiH, ali nastavljaju trgovati sa Italijom i ostatkom Evrope. Neki od njih su vrlo vješti: jedan, na primjer proizvodi IKEA sofe koje će na jesen biti predstavljene na Evropskom tržištu što su omogućile vještine i naporan rad lokalnih zaposlenika. Infrastrukturni projekti mogu, također, privući velike kompanije: prošlog jula Ambasada je ugostila trgovinske delegacije s glavnim italijanskim infrastrukturnim kompanijama koje upravljaju italijanskim autocestama, željeznicama i zračnim lukama. Oni su spremni da se natječu sa međuarodnim kompanijama za glavno planiranje radova za Koridor 5C i ostalim povezanim projektima. Međutim oni će potvrditi njihovo sudjelovanje samo ako Vlada BiH obezbijedi izvore finansiranja svih ovih planova: ipak privlačnost investicija ne samo iz Italije počiva na strateškom izboru političkih stranaka u BiH.
ONASA: Da li ste zadovoljni trgovniskom razmjenom Italije i BiH i u čemu vidite šansu za povećanje saradnje?
MINASI: Italija i BiH već uživaju trgovinsku razmjenu od 1,5 milijardi eura, a Italija je drugi trgovinski partner nakon Njemačke, pa je njena trgovačka pozicija u BiH vrlo visoka. Međutim, mnogo se toga još može učiniti. Pregovaramo o dogovorima sa BiH na polju promocije poljoprivrede i uprave zaštite okoliša. Ukoliko budu usvojeni, mogućnosti bilateralne razmjene će znatno rasti i privući velike investicije iz Italije, otvarajući nove izvozne mogućnosti za domaće proizvođače. Sve u svemu, ja sam uvjeren da poljoprivredni proizvodi iz BiH mogu imati odličan uspjeh u Italiji i već smo pomogli nekim lokalnim kompanijama da pristupe EU tržištu. Da navedem primjer; prosječna cijena najboljih trešanja u Rimu može biti pet puta veća nego u Sarajevu, tako da postoje velike razlike u dobiti i u povećanju berze. Ipak, to zahtijeva bolju organizaciju u proizvodnji i bolje ceste za brži i jeftiniji transport proizvoda. Zato gradnja autoputeva utiče na cijelu ekonomiju zemlje, uključujući i poljoprivrednike. U isto vrijeme, energetska i IT infrastruktura može biti još jedno od obećavajućih polja za saradnju. Radimo na tome i nadam se da ćemo za godinu dana vidjeti rezultate našeg rada i napora.
ONASA: U Italiji turizam je jedna od osnovnih grana privrede. Može li BiH, uzimajući u obzir svoje kulturno i historijsko nasljeđe i prirodne ljepote, postati jedna od značajnihih evropskih turističkih destinacija?
MINASI: Prije dolaska u Sarajevo pročitao sam da, prema istraživanju koje je proveo TripAdvisor, Mostar i ostatak BiH su najbolja destinacija u uslovima omjera vrijednosti i cijene u cijeloj Evropi. To dobro objašnjava potencijal rasta turizma u ovoj zemlji. Iznenađen sam da gdje god da odem u Bosni i Hercegovini moguće je naći dosta italijanskih turista i, u isto vrijeme, u Italiji se mogu naći specijalizovane turističke agencije koje nude putovanja u BiH. Kao dio saradnje sa univerzitetima Banja Luke, Sarajeva i Mostara, namjeravam započeti pilot projekat koji će pomoći studentima da uspostave vlastite agencije i da privuku i usmjere italijanske i druge strane turiste kako bi sebi zaradili za život. Međutim, vjerujem da je, također, vrlo važno da zemlja razvija sveobuhvatnu turističku strategiju za iskorištavanje tih mogućnosti, a ne da ih uništava. Sadašnji tip turizma u BiH je poseban, jer ga čine ljudi koji su jako zainteresirani za kulturu, historiju i prirodu, ili vjerski turizam, poput onog u Međugorju. U isto vrijeme zemlja nudi lijep pejzaž, hranu i smještaj koji je cijenjen jer još uvijek pruža usluge po mjeri: većina ekvivalenata u Italiji i Evropi često naplaćuje mnogo više za slične usluge, naprimjer nudeći bio- proizvode i domaću hranu. Vrlo je važno da turizam raste i da zadrži karakter kakav ima, jer inače može izgubiti šarm koji posjeduje. Italija je razvila znatnu stručnost za zaštitu lokalne vrijednosti i karakter dok promoviše turizam i tražimo način da podijelimo ovo iskustvo sa vlastima u Bosni i Hercegovini. Konačno, za promovisanje turizma potrebne su dobre prometne veze kako bi turisti dolazili: autoceste i direktni letovi od Sarajeva do velikih evropskih gradova su neophodni. Da to postoji, mogli bi početi dolaziti skijaši iz Evrope kako bi se takmičili.
ONASA: Brojnim kulturnim zbivanjima u BiH Vaša zemlja svojim učešćem daje ogroman doprinos. Koliko je BiH sa svojim kulturnim sadržajima prisutna u Italiji?
MINASI: U Italiji postoji veliko interesovanje za Bosnu i Hercegovinu, njenu historiju, ljude i kulturu. Kao rezultat toga, postoje, također, mnoge italijanske institucije i organizacije koje promovišu kulturnu prisutnost Bosne i Hercegovine u Italiji. Prije svega, mnogi italijanski filmovi, na primjer “L’angelo di Sarajevo” (“Sarajevski anđeo”) ili “Venuto al mondo” (“Rođen svijetu”) osvrnuli su se na nedavnu bosansku historiju i privukli pozornost šire italijanske javnosti. U isto vrijeme, 46 režisera, producenata i distributera filmova prisustvovali su 23. Sarajevo film festivalu, čineći italijansku delegaciju najmnogobrojnijom na Festivalu, kao dokaz oduševljenog interesovanja italijanskog filmskog svijeta za ovu zemlju. Neki od tih ljudi su inicijatori festivala kao što su Filmski festival “Balkan Express” u Firenci, ili “Film Festival u Trstu”, koji okuplja balkanske filmove za talijansku javnost i promoviše ih na evropskoj sceni. Bosanski umjetnici, pjesnici i pisci, iz svih dijelova Bosne i Hercegovine su vrlo cijenjeni: djela Izeta Sarajlića su prevedena na italijanski, a savremeni umjetnici, kao što su Goran Bregović i Emir Kusturica, su izuzetno popularni. Ponosan sam što mogu reći da je italijanska vlada, zbog jedinstvenosti ove zemlje, posvetila važne resurse ne samo na promovisanju italijanske kulture, nego i na promovisanju bosanske kulture u Italiji. U julu prošle godine italijanska kuća za zastupnike održala je važnu izložbu zbirke Ars Aevi iz Sarajeva, zahvaljujući dotadašnjoj velikodušnoj donaciji italijanskog parlamenta od 25.000 eura, nakon koje je uslijedila uzvartna posjeta parlamentaraca Bosne i Hercegovine prošlog jula. Cilj inicijative bio je prikazati vitalnost savremene bosanske kulture za italijansku elitu i širu javnost i bila je vrlo prihvaćena. Također ovog ljeta, MusicRivaFestival, jedan od najboljih italijanskih muzičkih festivala na jezeru Garda, ponudio je da pokrije troškove gostujućeg orkestra iz BiH sa nastupom na tri koncerta, s rusko-brazilskim dirigentom Igorom Karabtchesky. Predložili smo stvaranje novog orkestra za tu priliku. Tako smo kontaktirali sedam muzičkih institucija u cijeloj BiH, uključujući i Sarajevsku filharmoniju i novi orkestar od 50 elemenata je oformljenen sa stručnjacima i studentima iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva, Mostara, Tuzle i Splita i Banje Luke. Neki su „igrači vjetra“ došli iz Beograda i Novog Sada, jer ih nije bilo u BiH. Ovaj orkestar nazvan je ” Orkestar mira BiH” i zahvaljujući ministru kulture i sporta Kantona Sarajevo Mirvadu Kuriću, pokriveni su putni troškovi do i iz Italije. Orkestar je igrao ispred važne međunarodne publike, italijanskih, austrijskih i njemačkih posjetitelja koji se skupljaju u Riva del Garda svakog ljeta, što je rezultiralo velikim uspjehom. Te inicijative pokazuju potencijal bosanske tradicije i sudeći prema toploj dobrodošlici uživali su u Italiji, ali uvjeren sam da se može učiniti mnogo više.
ONASA: Nesumnjivo je da je BiH, ukoliko želi koračati prema Evropskoj uniji, morala, između ostalog, potpisati i sporazum o uvođenju bolonjskog sistema na bh. univerzitete. Da li ste upoznati kako se ovaj obrazovni projekat odvija u BiH?
MINASI: Upoznat sam s bolonjskim sistemom, prema kojem se univerzitetsko obrazovanje temelji na dva seta, trogodišnjeg i dvogodišnjeg nivoa. Uvođenje ovog sistema u Italiji, početkom 2000-ih, pokrenulo je vrlo važne događaje i, koliko ja znam, također je na snazi u Bosni i Hercegovini. Glavna prednost sistema je da postavlja Evropski sistem jednakosti nivoa koji omogućuje studentima, učenicima i profesorima da se slobodnije kreću u različitim institucijama. Dok traje, ovaj proces će potaknuti transformaciju u administraciji samih univerziteta, što ih čini konkurentnijima i sposobnijima za pripremu studenata za stvarni svijet. U svakom slučaju, kao što se događa s mnogim promjenama povezanim s EU, veće koristi ovisit će o tome kako su lokalne ustanove odlučile u korist ovih razvoja. Na primjer, bilo bi zanimljivo vidjeti hoće li se univerziteti u BiH početi takmičiti kako bi dobili najbolje studente i promovisali najbolje kurseve i na regionalnom mjerilu, jer će proces omogućiti lakše usporedbe između lokalnih univerziteta. U svakom slučaju, važno je ne zaboraviti srednje škole koje pripremaju učenike za univerzitete. Škola je osiguranje za budućnost mladih koji imaju pravo na kvalitetno obrazovanje po internacionalnim standardima širom zemlje. Potrebno je da se dužnosnici obrazovanja u ministarstvima i entitetima fokusiraju na kvalitet podučavanja: idealno bi bilo da studenti mogu biti u mogućnosti da traže najbolje obrazovanje bilo gdje u zemlji, bez obzira na njihovu zajednicu ili porijeklo. Slično tome “etnička” podjela ne može biti isprika za oduzimanje prava studenata na adekvatno obrazovanje. Studenti uče mnogo od svojih kolega, koliko i od profesora tako da miješanje klasa i posjedovanje adekvatnog plana i programa je veoma važno za otvaranje uma i mogućnosti za lidere sutrašnjice.
ONASA: Samit o Zapadnom Balkanu, koji je inicirala Vlada Italije, nedavno je održan u Trstu. U fokusu je, između ostalog, bila investicija i infrastruktura u ovom dijelu Evrope. Mislite li da je ovo bio jedan od konkretnih doprinosa izgradnji svjetlije budućnosti ne samo Zapadnog Balkana, nego i cijele Evrope i da li je italijanska vlada zadovoljna rezultatom?
MINASI: Samit u Trstu bio je vrlo intenzivan i uspješan, budući da je ponovno potvrdio snažnu vezu između EU i ovog dijela Evrope i ponovno je razjasnio da je budućnost Bosne i Hercegovine i svih zemalja regije unutar EU. Naglasak je stavljen na infrastrukturne projekte, ali bilo je i značajnih angažmana sa civilnim društvom, energijom i širim poslovnim vezama. Sve u svemu, važno je da su lideri iz važnih zemlja EU i regiona shvatili da uspjeh zajedničke budućnosti leži u njihovoj predanosti promovisanju dubljeg i pametnijeg puta ka integraciji, otključavanju pristupa zajedničkom tržištu i postavljanju osnove članstva u zajednici zajedničkih vrijednosti. Može se govoriti o obnovljenom “Duhu Trsta”: i Italija je ponosna što je domaćin Samita i radit će na tome da održi nasljeđe i predanost živim. Što se tiče mogućnosti uspjeha, to opet ovisi o izborima pojedinih vlada. Članstvo u EU je, ipak, izbor ljudi i vlade zemalja koje su kandidati za promjenu reformi koje povezuju ekonomiju sa širim tržištem i razvojem političkog sistema ka zajedničkom demokratskom ponašanju. Da bi pristupili finansiranju koje EU osigurava pomoću razvoja infrastrukture, BiH bi trebala brzo odlučiti da li da pridonese razvitku novih projekata, kao i potpisivanju ugovora o prometnoj zajednici do kraja septembra. Ovo podrazumijeva napor svih političkih stranaka, kako u vladi tako i u opoziciji, kao i na državnoj i entitetskoj razini. Italija se nada da bh. institucije mogu naći dogovor u brojkama i da mogu pokazati da je BiH aktivan igrač u očuvanju “duha Trsta”.
ONASA: Koliko ste zadovoljni zastupaljenošću talijanskih filmskih umjetnika na Sarajevo Film Festivalu 2017?
MINASI: Ja sam se vratio da bih prisustvovao SFF-u. Italijanska filmsku delegacija bila je najbrojnija, 46 režisera, producenata i drugih filmskih radnika . Mi smo organizovali brojne sastanke sa njihovim kolegama i neke od ovih osoba koje su učestvovale poznaju jako dobro BiH. Već smo ostvarili saradnju, radili neke filmove i osjetio sam veliku zainteresovanost. Neke od ovih osoba organizuju Festival balkanskog filma u Italiji i to pomaže kulturnoj razmjeni, a neki filmovi iz BiH i Balkana biće prikazani u Italiji. Jako sam zadovoljan kako je prošao ovaj festival, organizacija je bila odlična. Zadovoljni smo što smo sarađivali s Festivalom i nadam se da će ova saradnja sve više razvijati. (kraj)